Cini mi se kao jedna od problematicnijih stvari sto se tice odnosa tetovaza i staraca to sto nas starci dozivljavaju kao svoje produzetke. Oni to ne bi stavili na sebe i mada im se tudje tetovaze mogu i svidjeti, ali NE na NJIHOVOJ djeci. To im dodje kao da su sebe tetovirali. I bas to sto ti, Jane Doe, kazes. Pate ako napravis bilo sta sto oni ne bi, kao da nisi osoba za sebe. I sve sto napravis, a da ih nisi pitao za upute i jos se kosi s njihovim vidjenjem savrsenog zivota, samo sebi radis na stetu.. Tim gore ako tetoviranje dozivljavaju kao sramotu i "zigosanje" kakvo se cesto vidja po zatvorima i vojsci. Pa mislim, kao da je isto hoces li na nadlaktici imati zeleno grbavo ispisano JNA i ispod Marica/Janja/Zdravka ili ces imati work of art; cvijece, leptire ili zmajeve..
Moja me stara iznenadila i to pozitivno! Inace je pomalo konzerva i mislila sam da ce siziti jer je sizila kad sam radila piercing na jeziku, ali me sa zanimanjem ispitivala sta bi tetovirala, gdje i sl., dok je stari (koji je inace liberalniji) odmah izvalio kako je to glupost i da cu pozaliti za par godina. A mama je odmah stala na moju stranu i bockala ga tipa "bolje da se ne bunis, i ja cu se tetovirati pa ces vidjeti"
Kasnije je, pak, izvalio nesto drugo. Isli smo u neke goste gdje sam znala da ce biti postarija ekipa, kumovi i sl. pa sam obula duge rifle (tattoo je na stopalu i gleznju). A tata je, cim me vidio, izvalio da bolje da obucem nesto krace jer je prevruce za rifle............. a i tattoo mi se ne vidi
Sve u svemu, ljudi oko mene su uglavnom pozitivno reagirali na tetovazu. Cak su me dobrano iznenadili i stariji, uglavnom su se divili bojama, velicini i sl.
